You are currently viewing Da li nas društvene mreže zaista prisluškuju?

Da li nas društvene mreže zaista prisluškuju?

Koliko kompanije znaju o našim onlajn i oflajn aktivnostima? Da li je išta zaista privatno dok su naši telefoni, pametni zvučnici i glasovni asistenti prisutni? I da li je sva zabrinutost oko onlajn privatnosti zaista neophodna?

U savremenom digitalnom dobu, privatnost korisnika na internetu postala je jedno od ključnih pitanja. Često se postavlja pitanje – da li nas društvene mreže zaista prisluškuju ili su njihovi algoritmi jednostavno toliko napredni da znaju šta želimo pre nego što to sami shvatimo? I dok je ideja o tome da nas naši pametni telefoni tajno osluškuju primamljiva, realnost je malo drugačija – društvene mreže ne moraju da nas slušaju kada već imaju dovoljno podataka o nama.

Kompanije znaju iznenađujuće mnogo o našim digitalnim i čak fizičkim aktivnostima. Kroz kolačiće, praćenje lokacije, analizu pretraga, interakcije na društvenim mrežama i aplikacije koje koristimo, tehnološke kompanije prikupljaju ogromne količine podataka koje dalje koriste za personalizovane oglase i kreiranje kompleksnih korisničkih profila. Velike tehnološke kompanije poput Google-a, TikTok-a, Meta-e, Amazona i druge platforme koriste napredne metode za prikupljanje korisničkih podataka. Ovi podaci dolaze iz nekoliko ključnih izvora:

  1. Korisničke interakcije – Sve što radimo na društvenim mrežama, od lajkova i komentara do pretraga i zadržavanja pogleda na određenom sadržaju, koristi se za profilisanje naših interesovanja.
  2. Podaci sa uređaja – Aplikacije mogu pristupiti informacijama o uređaju, kao što su lokacija, IP adresa, podešavanja jezika i podaci o mreži.
  3. Praćenje van aplikacije – Tehnologije poput kolačića i pixel trackinga omogućavaju platformama da prate aktivnosti korisnika i van same aplikacije, na drugim sajtovima i aplikacijama.
  4. Prepoznavanje govora i slike – Iako ne postoji čvrst dokaz da društvene mreže aktivno preslušavaju razgovore, algoritmi prepoznaju ključne reči u pretraživaču i porukama, a prepoznavanje slika omogućava dodatno targetiranje sadržaja.
  5. Analiza društvenih veza – Algoritmi analiziraju s kim komuniciramo i kakve zajedničke interese imamo sa svojim kontaktima.

Iako mnogi korisnici tvrde da su im se na mrežama pojavili oglasi za proizvode o kojima su samo razgovarali, eksperti u oblasti sajber bezbednosti i kompanije koje razvijaju ove platforme negiraju da postoji sistemsko prisluškivanje razgovora. Umesto toga, objašnjenje leži u složenim algoritmima mašinskog učenja koji predviđaju šta može biti interesantno korisnicima na osnovu prethodnih interakcija. Nedavna istraživanja (Statista, 2023) pokazuju da je veća verovatnoća da korisnici jednostavno zaborave ranije pretrage ili podsvesno percipiraju sadržaje koji su im ranije privukli pažnju, što stvara iluziju „prisluškivanja“.

Bez obzira na to da li nas društvene mreže aktivno slušaju, jasno je da se veliki broj podataka o nama prikuplja te je zabrinutost oko onlajn privatnosti neophodna i opravdana. Evo nekoliko načina kako možemo bolje zaštititi svoju privatnost:

  1. Proverite podešavanja privatnosti – Većina društvenih mreža nudi opcije da ograničite deljenje podataka. Proverite i onemogućite pristup nepotrebnim informacijama.
  2. Koristite pretraživače i ekstenzije za zaštitu privatnostiDuckDuckGo i Brave su primeri pretraživača koji ne prate korisnike, dok ekstenzije poput uBlock Origin blokiraju skripte za praćenje.
  3. Redovno brišite kolačiće i keš memoriju – Ovo može smanjiti količinu podataka koji se prikupljaju o vašim navikama na internetu.
  4. Isključite pristup aplikacijama mikrofonu – Ako sumnjate da vas neka aplikacija prisluškuje, proverite podešavanja dozvola i isključite nepotreban pristup mikrofonu.
  5. Budite svesni svojih digitalnih otisaka – Vodite računa o tome šta delite, lajkujete i pretražujete na mreži, jer svi ti podaci ostavljaju trag koji može biti korišćen za ciljano oglašavanje.

Iako ideja da nas društvene mreže prisluškuju može delovati uznemirujuće, realnost je da one već imaju dovoljno sofisticirane alate za analizu našeg ponašanja bez potrebe za direktnim prisluškivanjem. Ključna stvar koju korisnici mogu da urade jeste da preuzmu kontrolu nad svojim digitalnim otiskom, koriste alate za zaštitu privatnosti i budu svesni načina na koji se njihovi podaci koriste.

U eri sve veće digitalizacije, edukacija o zaštiti privatnosti postaje neophodna. Što više znamo o načinima na koje tehnologija funkcioniše, to ćemo lakše moći da zaštitimo svoje podatke i prepoznamo manipulativne prakse velikih tehnoloških kompanija. Da biste to postigli, možete učiti kroz upotrebu DigiCity igara i pratiti novosti na našem sajtu. Budite u toku!

 

Reference:

  1. Vizual kreirao marketing tim OPENS-a i ChatGPT
  2. Calm Pages. (2024). Smart but dangerous: Are our phones betraying our privacy? https://shorturl.at/8l5OG
  3. Hunter, T. (2021). Ask Help Desk: No, your phone isn’t listening to your conversations. Seriously. Washington Post. https://www.washingtonpost.com/technology/2021/11/12/phone-audio-targeting-privacy/
  4. Hernandez Acosta, L., & Reinhardt, D. (2022). A survey on privacy issues and solutions for voice-controlled digital assistants. Computer Security and Privacy, University of Göttingen
  5. Chalhoub, G. (2024). „Alexa, are you spying on me?“ Exploring the effect of user experience on the security and privacy of smart speaker users. University College London. ResearchGate.